11 kolovoza, 2020

Vahid (84) iz Gradačca: “Kaže se da onaj ko jednoga spasi, kao da je cijeli dunjaluk spasio, e tako nam je i s pandemijom.”

 

Tako je, nastavlja, primorao roditelje da ga bude na sehur u narednim godinama i da osjeti čari posta.

“Jela su izmišljana. U bogatim porodicama bilo je svega, spremalo se svašta. Jedan je poseban miris tih jela, kada se sva kombinacija jela uzmiriše kućom. Posebno je hašure koje se pravi”, govori Beširević.

Pamti i kako prije nije bilo sata i ljudi nisu znali kada je vrijeme iftara.

“U moje vrijeme, kad sam bio dijete, nije bilo džamija po selima, bili su mektebi, tu se obavljala teravija. Danas, hvala Bogu, svako selo ima džamiju. Nije bilo ramazanskih programa kao danas, da znaš kad je vrijeme iftara. Prije je određena grupa ljudi udarala po kantama, vikali su: ‘jedite, jedite” i znali smo da je vrijeme iftara. Isto su to radili i za sehur, budili ljude da ustanu. Umjesto kandilja, sipao se gas u fenjere i oni bi se kačili na munaru da svijetle”, prisjeća se Vahid.

Kad dođe Bajram, onda bi, dodaje, ti ljudi išli od kuće do kuće i postači bi im se zahvaljivali određenim bajramskim poklonima u znak pažnje.

“Onaj ko posti ne može objasniti to zadovoljstvo kad se iftari onome ko ne posti. To je poseban osjećaj”, ističe.

Ne pada mu teško, kaže nam, činjenica da su posebne mjere uvedene za ramazan zbog pandemije koronavirusa. To smatra dobrom odlukom ako će se tako sačuvati zdravlje mnogih, a posebno rizičnih skupina kojima i on pripada.

“Kaže se u Kur’anu da ‘onaj ko jednog čovjeka ubije, kao da je čovječanstvo ubio, ko jednoga spasi, kao da je cijeli dunjaluk spasio’. E tako je i s pandemijom. Ne bi bilo dobro da vjernici sjede jedni do drugih u džamiji, a bolest se pojavila. Bilo je i ranije bolesti, ali ova je drugačija. Nismo spremni za nju. Svi vjernici i dalje mogu svoje vjerske dužnosti obavljati od kuće”, smatra Vahid.

I ovaj ramazan dočekao je, poručuje nam, kao i prethodna 74, punog srca i s radošću.

Vahida Beširevića uglavnom znaju kao “čarobnog” voćara, autora knjige “Autohtone sorte jabuka i krušaka s prostora BiH” i velikog zaljubljenika u stare sorte voća, koji je nastavio stogodišnju tradiciju voćarstva svoje porodice.

Dok nas je ispraćao iz svoje avlije, jedino je iskazao žalost što nas nije počastio šerbetom i voćem iz svoje bašte, ali nas je pozvao da ga ponovo posjetimo nakon ramazana.

Ima, kaže nam, još neispričanih priča koje vrijedi spomenuti…


NAJČITANIJE DANAS Avaz.live


Pratite nas i na društvenim mrežama

FACEBOOK  INSTAGRAM  YOUTUBE

𝗡𝗔𝗣𝗢𝗠𝗘𝗡𝗔: Portal Avaz.live zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili kompletan komentar bez najave i objašnjenja.